Židovina


Utvrda Židovina se prvi put spominje 1587. godine kada hrvatsko-ugarski kralj i rimsko-njemački car Rudolf II. poklanja taj posjed obitelji Bedeković Komorski. U razdiobi posjeda obitelji između troje braće - Ljudevita, Nikole i Stjepana posjed Židovina pripao je Ljudevitu, osnivaču židovnjačke grane obitelji Bedeković Komorski. U vrijeme kada je Ljudevit Bedeković Komorski dobio židovnjački posjed utvrda je bila napuštena. Kao posljednji vlasnik Židovine spominje se Zabavnik. Zabavnik je dao srušiti zidove utvrde.
Krenuvši od planinarske kuće Belecgrad posjetitelji šetnjom kroz prekrasan krajolik planine Ivanščica označenim putevima lako mogu doći do ruševina utvrde Židovine.
Ostaci utvrde Židovina nalaze se približno 4 km sjeverozapadno od naselja Belca, na 692 m apsolutne visine. Gotovo svojom čitavom površinom zauzima glavicu s triju strana strmog brda. Pristup utvrdi moguć je jedino sa zapadne strane po razvodnici jedne od južnih gorskih kosa Ivanščice od koje je Židovina odvojena obrambenim jarkom. Prešavši jarak ulazi se na dugački (približno 43 m) i uski zaravnak u čijem se središnjem, najužem dijelu nalaze ostaci velike pravokutne branič-kule (11 x 9 m). S obzirom na konfiguraciju terena zapadno i istočno od kule čini se da su ti dijelovi utvrde bili zatvoreni palisadama.