Gradska knjižnica Zlatar

U strogom centru Zlatara, u zgradi sagrađenoj davne 1862. godine za potrebe škole, smještena je Gradska knjižnica Zlatar. Pogledamo li kratko u povijest, vidjet ćemo da je Zlatar rano shvatio da dušu jednoga grada čini njegova kultura. Podatak da je 1. čitaonica u Zlataru osnovana 17. veljače 1873. godine govori u prilog tome. Ta prva čitaonica brojila je 60-tak članova, predsjednik je bio Đuro Rukavina, a smještena je bila u svratištu "K lipi". 1883. nakratko je zatvorena, ali već 1891. godine nastavlja s radom. Kada je Društvo hrvatskih književnika 1902. i 1903. godine započelo akciju osnivanja knjižnica, Zlatar je već imao svoju knjižnicu koju je vodio učitelj Juraj Kallay.

Iz Laterne magice Slavka Batušića (u Zlataru je 1908. godine pohađao pučku školu) saznajemo:

“Ali u našem je gradiću postojala i prava pravcata čitaonica s knjižnicom. Znao sam da u svratištu K lipi ima posebna soba u kojoj se nalazi ormar s knjigama….Doznao sam i to, da čitaonica ima ipak i svog knjižničara. To je gospodin Šandor s imanja, onaj poznati gospodin s crnom bradom i u haveloku, koji uvijek nosi kapu s kožnim obodom, a ne šešir kao ostali mještani…. U čitaonici je mrak . Gospodin Šandor nešto mrmlja u svoju bradu, a onda ide do prozora , podiže zastore, otvara ih širom. Soba se rasvijetli. Odmah ugledam pred sobom između dva prozora onaj ormar, veliki ormar. Osim njega, stoji u sredini sobe glomazan biljar s nogama poput klavira, njegova je zelena čoha na mnogo mjesta prošupljena i poderana. Naokolo je par stolića s mramornim pločama i nekoliko stolica. Na jednom zidu visi u potamljenoj zlatnoj rami Ljudevit Gaj, naš prosvjetitelj, u bijeloj dolini i s velikom zavinutom sabljom, a na drugom zidu plakat s reklamom za kiselu vodu. I ništa više. “

Politički sukobi narednih godina odražavali su se i na zlatarsku čitaonicu. 8. ožujka 1935. godine čitaonica je nakratko zatvorena. Tri godine nakon zatvaranja Zlatarščani pokreću ponovno otvaranje knjižnice u istom prostoru. 50-tih godina dvadesetog stoljeća čitaonica je djelovala u Zagrebačkoj ulici 6 u općinskoj zgradi. Tu je radio gospodin Stanko Mrkoci. 1963. godine osniva se Narodno sveučilište u čiji sastav ulazi Knjižnica i čitaonica s fondom od 1.500 svezaka. Knjižnica je ubrzo prestala djelovati za pučanstvo, ali 70-tih godina dvadesetog stoljeća mladež grada Zlatara s profesoricom Jasnom Mlakar pokušava organizirati nastavak rada knjižnice.

Do trajnijeg funkcioniranja rada knjižnice nije došlo sve do 29.04.1992. godine kada Zlatar ponovno dobiva svoju knjižnicu. U istom prostoru, dakle u strogom centru Zlatara, od 2005. godine djeluje kao samostalna ustanova.